moj zadnji...
...eto...onima koji su mi donekle ostali dosljedni,onima kojima ponesto i znacim u zivotu,svima Vama dragi ljudi je upucen moj posljednji post na ovom blogu...mozda se jednom i vratim...mozda...
nah dakle...da pocnem...hm...kad podijelite stotine savjeta ljudima koji vas okruzuju...kad pokusate ukazati na cinjenice kakve uistinu one jesu,kad uspijevate pomoci svima osim sebi,eh onda,dodje trenutak da preispitate svoje ja...tako je bilo i sa mnom..ustvari jos uvijek jest...zasto gotovo uvijek u vecini slucajeva uspijevam druge ljude pametno savjetovati i pomoci im a kad se nadjem u slicnoj situaciji ne mogu pomoci samoj sebi...cesto ne znam reci DOSTA...ne mogu se naljutiti...a zasto i bih...kad se covjek ljuti i mrsti,stvaraju mu se bore...:) kada pogledam unazad godinu dana svoje postove,tada shvatim koliko sam zapravo stasala psihicki...mozda se ponasam kao da sam nedodirljiva,neslomljiva...ali i ja cu jednom puknuti i nadam se da mi se u blizini nece naci ni jedna draga osoba...bilo je lijepo voditi blog...ispucati se virtualno...ali kao sto rekoh...proslo je to moje vrijeme...svoj prvi post napisala sam u listopadu 2006.godine...ovo ce uistinu biti moj zadnji post...neko vrijeme stajat ce jos na netu,a onda gasim blog...jer zatvaram tu stranicu...okrecem jednu novu,drugaciju...nadam se bolju stranicu...moram vam reci jednu,dvije stvari....strpljenje se isplati...bez obzira na sto cekali-isplati se...necu duljiti post..nemam zapravo sto pisati...samo da sam sretna...zaljubljena???mozda...(a kad nisam bila...) :) mislim da je ovo ipak malo drugacije...kad nadjete osobu s kojom necete stalno gledati na sat i misliti kad cete kuci,kad nadjete osobu koja vam nece stalno visiti za vratom i pratiti svaki vas pokret...kad nadjete osobu koja ne pokazuje odmah svoje osjecaje,vec je druzenje s njom kao knjiga...kako okrente stranicu tako saznate neku novu stvar o toj osobi...kad se usudite jednog dana iznenaditi tu osobu i reci joj u oci da ju volite..i ako su vam rijeci uzvracene (mozda ne odmah...ali jednom...), tada dragi moji budite sigurni da ste voljeni...i da je nekom stalo da vas...vaseg osmijeha...znajte da je nekome stalo da vaseg "JA"....i nemojte brzati u nekim stvarima...mastati je okej...ali ono...dok mastate i sanjarite o kojecemu provjerite prvo stojite li cvrsto nogama na zemlji....zaljubljena sam...da jesam...ali ipak...mislim da je ovo nesto drugacije....voljela bih da je...ali bumo vidli...nikad se ne zna...sve vas pozdravlja i voli Vasa Ana...i smijte se...i cijeli ce se svijet smijati sa vama...
(post je pisan pocetkom mjeseca srpnja,izmijenjen je danas...)
veljaca...:)..neka padaju cuskije...
neka me sevadh opije..cijeli ovaj post nece imati veze sa sevdahom ali u zadnje vrijeme me fura...:)eto ga..red je..da napisem neki post..jel? dosla je veljaca...brzo je dosla..a kako je krenula brzo ce i proci...prije nekoliko trenutaka sam jela palentu ili zgance ili ko kako to vec zove...ljuta paprika cuda cini u kombinaciji s tim..no to i nije ono sto sam naumila reci...dakle..da se osvrenem malo na dogadjaje koji su iza mene,koji bi mogli uslijediti i tako to...ma ni ne znam odakle bih krenula..sad bi netko pametan rekao: "pa kreni od pocetka"...prije svega samo da dam malu napomenu..moj prethodni post nije bio namjenjen Husu jer nikad nisam otvoreno izrazila svoje osjecaje prema njemu..a nemam osjecaje...mislim imam osjecaje...ali trenutno iliti vec dulji niz godina ih nisam spremna pokloniti nekome...znate...dan je prelijep za mjesec veljacu..zasto ga provesti unutri,u kuci???e pa zato jer su preda mnom neki ispiti i tako to..ma de...bit ce bolje..:) sad smo vec dva mjeseca u ovoj godini...i imam osjecaj da je ovo moja godina..ne znam zasto...a iskreno??i ne osjecam velike simpatije prema broju osam...ja volim neparne brojeve...:D a nadam se da cu odvaliti ovu godinu u svom stilu...hehe..kako sam krenula izgleda da se mogu samo nadati...nego...ja vam pratim vijesti i dogadjanja na najmanje tri portala na netu...covjek bi rekao da nemam pametnijeg posla...:D nego...fasciniraju me u zadnje vrijeme svjetske zvijezde..pa cak i nase domace...recimo nije potrebno reci nesto o Britney Spears..mislim..zivi dokaz koliko zvijezde mogu nisko pasti..predlazem svjetskim novinskim agencijama da pokrenu rubriku: Ljudi koje je slava poblentavila...imali bi materijala do kraja godine za pisati...onak Tom Cruise - zivi dokaz kako netko moze biti tako lijep a tako glup...mislim,vjerujem da nije glup cim ima toliko para..hehe...no dobro..ili recimo Amy Winehouse...nju zalim...i nista vise..sve ostale ne zalim..posrnula pjevacica koja po mom misljenju ima jako dobru vokalnu izvedbu...i zasluzeno je odnijela pet Grammya...ritam pjesme Rehab ili You know I'm no good mi je tako odlican da mi vec neko vrijeme odzvanja u glavi...no dobro...ja sam eto odlicno...s nestrpljenjem ocekujem zabavu 23.2. i da napokon vidim svoju dragu prijateljicu da malo razbacamo noge na cardas...bit ce to jedna jaaako duuuga noc..moja Crna kovrca se vratila s europskih mora....ocvrsnula je mala ko zmaj..ma ko dva zmaja...ponosim se njome...bile smo vani u subotu,Zeljka,Nine&ja...bilo je ludo...prije izlaska smo se malo prisjecale onih skolskih dana...davno je to bilo...:) akcije koje smo imali..ma joj...da mi je na tren vratiti vrijeme...u srijedu dolazi Bosna iz Zagreba...ne mogu docekati da ga vidim...mislim da s tim malim imam nekih nerijesnih poslova...ne znam..cudna je to kemija..:) a jos je u cetvrtak Valentinovo...savrseno za druzenje s deckima iz razreda...:) no dobro..eto..malo sam se raspisala..moram pozdraviti Josipa i javno mu zahvaliti sto imam tako dobrog prijatelja..HVALA...:) eto...velika pusa svima..i za kraj jedna porukica od mene svima vama:
smijte se...i cijeli ce se svijet smijati s vama...sve vas puno volim..
ne znam...
Ooo…drhtim pod tvojim dodirima…nemam osjecaja…ne mogu ti uzvratiti….a tako je lijepo biti voljen…znati da nekome pripadas…da te netko zeli i treba kraj sebe..STRPLJENJA MOLIM!!!noc je…opijeni smo poljupcima…znam da ti misli kod nje bjeze…rekao si mi da odlazis…zar ne vidis da mi tesko pada rastanak…da mi oduvijek znacis sve…da kad sam ti rekla da te volim da poslije tebe to nikome nisam rekla….jer to „volim te“ nosi svoju tezinu…svatko se nosi s time na svoj nacin…a ti odlazis…samo dobro zalupi vratima poslije sebe da mi umjesto tvog prkosa ostane odjek lupanja vrata…da kad maknem ruke s tvoga tijela,srca da ne osjetim vise kako kuca…nekad je kucalo za mene…a sada…nisi mogao cekati da se djevojcica pretvori u zenu….neka…nosi se sad sa svojim prkosom sto dalje od mene…neka tvoje oci drugoj sjaje u mraku…
Hus zao mi je...ne mogu dozvoliti da patis uz mene...moras znati da je i meni tesko...
.::sorry seems to be the hardest word::.
jos jedan u nizu....
Evo…dosla je godina Nova…vec smo nekoliko dana u njoj….moram vam priznati da su dani brzo proletjeli…prosla mi je godina donijela stvarno puno lijepih stvari…zadovoljna sam…ako ova godina bude bar upola toliko dobra kao prosla sretnije osobe od mene nece biti…moja najbolja prijateljica je Budimpesti…no…moram biti iskrena prema sebi…ma koliko god ja zeljela to prijateljstvo odrzati na tako dobroj razini na kojoj je bilo kad je ona otisla,to mi ne uspijeva…znala sam da nece biti lako…i nije…svelo se sve na to da se pa rjetko cujemo…tu i tamo…ali nema veze,u mojim ocima,u mom srcu ona ce uvijek ostat nezamjenjiva…uvijek…u prosloj godini jos je netko zauzeo posebno mjesto u mom srcu…to je Zecica…..ona je…ma strasna zenska…tak ponekad kad pogledam u slike razreda sjetim se tih lijepih vremena…i zao mi je…sto znam da se vratiti nece….zivot je mnoge moje prijatelje odveo svojim putem….posebno se sjetim jedne male,moje Crne kovrce…..ona je na brodu,negdje u Europi…nadam se da ju dragi Bog cuva…kao i sve ostale koji su mi pri srcu…krajnje je vrijeme da pocnemo cijeniti zivot….nadam se da cemo se uspjet okupiti 21.6.2008. na Puskasu…nadam se da cu skupiti dovoljno novaca da platim neke lude tamburase da nam sviraju…da sviraju nasoj mladosti….bilo bi mi jako drago kad bi to uspjela napraviti…ali poznavajuci moju financijsku situaciju to ce biti malo teze…ali ne i nemoguce…dakle vjerojatno je sad na meni red da reknem neke svoje odluke za ovu godinu…koje cu nadam se ispuniti…tako mi dragi Bog pomogao…
U 2008. :
1.zelim poloziti prvu godinu faksa
2.zelim okupiti razred 21.6. na Puskasu
Dakle….dvije skromne zelje….koje nisu nemoguce….ali treba mi malo motivacije…samo malo…jako malo motivacije….ove godine istice mi probna vozacka 23.6….ukinut ce se nula promila ali samo za one koji imaju minimalno 24godine..zabranit ce se pusenje na javnim mjestima (sto meni kao nepusacu savresno odgovara)..dakle,Sanader je potipisao koaliciju sa zutozelenima…jako me zanima sto ce nam se dobroga dogoditi u naredne 4godine…mislim da bi se gospon Zoki mogao povuci odnosno trebao bi se povuci sa mjesta glavne osobe SDP-a..kao sto bi istu stvar trebao napraviti sef Ante Djapic…vrijeme je da daju priliku mladim ljudima…iako Zoki nije star ali mislim da se dosta pokazao…ima pametnijih ljudi…zao mi je grada koji mi je u srcu…Osijek…tako je lijepo poceo napredovati i onda se prosle godine dogodi to sto se vec dogodi….citala sam negdje da postoji idejno rjesenje za izgradnju slavnog Cingilingija,,kako bi bilo lijepo na samom ulazu u predivnu mi Baranju imati jednog takvog ljepotana…ali takve projekte uvijek netko i nesto koci….nadam se da ce im se obiti u glavu…..eh da….Slavonija i Baranja su zatrpane snijegom….zahvaljujem mladom gosponu koji mi je danas isparkirao auto…ja se ne usudim malo jace na gas po ovakvim uvjetima…hehe…ma doci ce i to po meni dugoocekivano toplo vrijeme….ne mogu docekati da navucem role i da pocnem bistrit glavu..eh da…i docek je prosao savrseno…bilo je luuuuudo do jaja….unatoc tome sto sam jako malo popila jaaako sam bila vesela…heh…u dobrom drustvu…ideees Djurdja…trs trs..
p.s. (7.1.2008.)
poceo je faks...vjerojatno me nece biti neko vrijeme...trebala bih se posvetiti malo bolje tomu svemu...nabacite koju molitvu za mene...nemojte odma pomisliti kako nemate vremena...vec pomislite kako je to najmanje sto mozete uciniti za mene...i sjetite se da se i ja sjetim vas...cesto..i tak...eto ga...svima koji Bozic slave po Julijanskom kalenderu zelim mir i ugodan obiteljski ugodjaj...sve vas voli vasa Ana! i poruka Kikici: nedostajes mi i fala za 3sata koja si mi posvetila dok si bila doma....drz se..sve ce jednom ovo proci...puset'na!!
"..covjece,pazi da ne ides malen ispod zvjezda.." post je pisan 5.1.2008.
bem ti kacsu,libu i sve pernate zivotinje..:P
Božićna čestitka svim ljudima koji su mi pri srcu!
Zaustavi se u silnoj žurbi ovog svijeta,Božić je prava prilika za to. Neka na taj,za nas Kršćane,sveti dan zastane na tren vrijeme kako bi imali priliku reći našim najdražima neke riječi koje ne govorimo svaki dan,iako bi trebali.Svaki novi dan koji doživimo je uspjeh i nema slađeg uspjeha od toga.Sve ostalo lijepo što nam se dogodi je samo dobro zamiješani beton koji taj uspjeh drži čvršćim. Ljepotu života nemojte tražiti u nekim materijalnim stvarima, neka Vas ponese pjesma.Bilo bi mi drago kad biste mogli doživjeti pjesmu na jedan neobjašnjiv način na koji ju ja doživljavam. Pronađite sebe u pjesmama i neka Vas ponesu riječi i ritam,neka to bude pjesma koja će ispuniti Vaše srce srećom.I tad,tad prenesite sreću na svoje najdraže kao što upravo činim ja.Nemojte se barem na Božić opterećivati stvarima koje su naša svakodnevnica.Božić je jednom godišnje i imamo pravo taj dan stati na kočnicu i ne žuriti…jer vrijeme ionako ide prebrzo da bismo ga stigli…želim da ovaj Božić,barem na tren zaboravite sve ružno što je donijela ova godina i da se,dok uživate u blagodatima tog lijepog dana,sjetite svih onih koji nemaju toplinu doma,koji nemaju ni mrvu kruha ili kap vode…ali srce im je ispunjeno srećom..zato što žive iz dana u dan i svaki novi dan koji dožive za njih je uspjeh – SREĆA!!Blagoslovljen Božić i ostvarenje svih želja koje strpate pod bor za nadolazeću 2008.godinu od srca Vam želi dijete sreće,jer je okružena ljudima koji je takvom čine – Vaša Ana!
a da..a naslov..trs trs
5 stvari koje zelim u 2007.
1. da ljudi prestanu mislit da sam u bedu i da svi budu zdravi i debeli 2. smrsaviti do maturalne zabave nekih 10kg3. naci partnera za zabavu (koji zna plesati) 4. da mi necak koji ce se roditi bude blizanac u horoskopu i da bude na mene 5. da decko kojem je posvecen prethodni post shvati da mi nesto znaci i da prizna da nije ravnodusan prema meni
Dakle ovo su bile stvari koje sam pozeljela u 2007.godini….. za maturalnu zabavu sam smrsavila 10kilograma…imala sam partnera koji zna plesati…necak mi nije blizanac u horoskopu ali to je ne bitno i onda ce biti lud na mene…decko kojem je bio posvecen onaj post nije shvatio da mi nesto znaci unatoc tome sto sam nekoliko puta neizravno na to ukazala…no nije bitno…a jesu li ljudi prestali mislit na to da sam u bedu i jesu li zdravi i debeli –ne znam….ono sto sam jos napravila tijekom ove godine a nije bilo u nekom planu..maturirala sam s pet…s razredom s kojim sam provela 4krasne godine oprostila sam se na najbolji moguci nacin….hvala im od srca sto su mi pruzili jedan predivan rodjendanski poklon i proslavili ga sa mnom na Puskasu…iskreno,jako mi je zao sto je doslo do rastanka…prije ili kasnije to se trebalo dogoditi…plesali smo kvadrilu,pijancili….18.5.2007. je datum koji cu vjecno pamtiti,sto po slikama i filmu to i po dogadjanjima tog predivnog svibanjskog dana…prijemni na fakultet..hm…malo me je bilo strah svega..uzela sam si jednu jedinu opciju i ostvarila sam ju…upala sam na faks bez placanja…jos jedna stvar koja se dogodila ove godine je da je Soja Denes,predstavnik stranke u kojoj je moj KUD „usao“ u Sabor…nadam se da ce dati sve od sebe i da ce nas sve dostojno predstavljati tam gore…zasada je ova godina ocijenjena kao dobra,ma vraga dobra,odlicna…ali budemo vidjeli u petak…pisem kolokvij iz statistike…i jos jedna stvar……ove godine doslo je i do promjene u mojoj glavi…sto se tice razno raznih ljubavi i inih rijeci koje su usko vezane za taj pojam…jednostavno u covjeku nekad pukne nesto i dodje do neke promjene…zelim zahvaliti i jednoj osobi na bezuvjetnoj pomoci i savjetima,zelim zahvaliti na nesebicnom prijateljstvu….jako cijenim takve osobe…nadam se da ce se ta osoba pronaci u ovom postu…ne zelim imenovati tu osobu zbog posla kojim se bavi…i da fala onim T-comovim medvjedima sto sam ih mogla zagrliti…on ne znaju koliko mi je znacio zagrljaj takav…i jos nest nek se zna…ove godine upoznala sam divne ljude…ove godine zblizila sam se nekim ljudima za koje nisam ni sanjala da cu se zbliziti..hvala im na tome…svima Vama……mozda je ovo zadnji post ove godine od mene,a mozda i nije….zelim Vam svima Balgoslovljen Bozic i sve najbolje u Novoj 2008.godini………sve Vas voli Vasa Ana….
post je pisan 19.12.2007.
u jebote zaboravih naslov...:)
Hm…vjerujete li mi da sam dost dugo trazila inspiraciju za novi post…ustvari mislila sam cekati konacne rezove izbora da vam se mogu ili ne pohvaliti….dobro..dakle,onaj koji je upucen zna da je HSP totalni promasaj ovih izbora…ali ako je to trebala biti cijena da gospon Djapic odstupi s mjesta predsjednika – u redu…iako to nije trebalo na takav nacin uciniti…kazu da HSP nikad nece formirati vlast u RH…mozda su i u pravu koji to kazu ali ono…ja smatram da svatko ima svoj trenutak koji dodje prije ili kasnije…nekome je dan,kada se probudi odlican a nekom katastrofa…tako je i u politici…drago mi je recimo sto su Osjecani prepoznali ono sto je Djapic napravio u Osijeku dok je bio na vlasti….no dobro…ne zelim duljiti o HSP jer u ovom postu jos nekog moram uvrstiti kao politicara…naime,rijec je o Denesu Soji…predstavnik madjarske nacionalne manjine u Parlamentu…da..tako je bilo do neki dan kad je DIP prihvatio zalbu gospodina Pusta Obecanja koji tvrdi da je na izbornom mjestu u Batini stavljeno u glasacku kutiju spektakularnih 6 glasackih listica vise nego sto ih je izaslo na izbore…dakle,o cem je rijec odnosno KO TU KOGA JEBE???meni nije jasno kako je moguce da poslije prebrojavanja glasova na tom doticnom mjestu oni izborni povjerenici ili kak se vec zovu potpisu da je sve odlicno i da je sve regularno bilo i sad nakon 5 fuckin dana oni kazu da ce se tamo izbori ponoviti…oprostite mi na izrazu ali: NABIJEM IH JA NOGOM U GUZICU!! Kretenizam na djelu…..a gospon Pusta Obecanja sad je krenuo u kupnju ljudi…i naravno da ce uspjeti kupiti ljude…ali vidjet cemo konacan ishod 9.prosinca….u slucaju da gospon Pusta Obecanja pobijedi hrvatski Mađari nece biti jednako tretirani…no dobro…vidjet cemo…ja se iskreno nadam da cemo slaviti…no eto toliko o tim izobrima…ciganska i prljava posla prepustam nekome drugom…
Ja sam odlicno…vise-manje….kako bi rekli stari dedeki: „A kak je sinko??Pa uvijek moze biti bolje neg kak je…“ eto dogodilo se i najavljeno poskupljenje mlijeka…tako ce sve cijene lagano gore do neba…a mi cemo smjeti samo plakati nad time…Borna raste…to dijete je nesto jako najbolje sto se dogodilo ove godine…eh da…uskoro cu napraviti kao neku retrospekciju za ovu godinu..ipak,dvanajsti mjesec je…ko bi samo reko…vrijeme je proletilo ko HOMOKORA(pjescani sat)…i da…kad napravim retrospekciju napravit cu i neke ajmo nazvati novogodisnje odluke…pa bumo vidli kak cemo…i tak…u ovom se postu naslo od sveg po malo..jos jedino nisam spomenula ljubav…..hehe…ma koju crnu ljubav????nema tak sta….nemam ja vremena za to.…..bit ce bolje…trs trs…oni koji su me povrjedili,povrjedili su me i bili su zadnji…jer moram vam priznati da je dobar osjecaj kad ne razmisljas o deckima…(sad sam presla na cure)…hehehe…salim se malo…i tak…zelim vam da ovaj mjesec prodje sto sporije…jer 31.12. bi mogao jako brzo pokucati na nasa vrata…budite mi debeli,zdravi i veseli i svaki dan ce vam biti lijep…ma sta lijep???prelijep…puset'na svima na kilometar kvad
NE VREDI PLAKATI...ZALUD SUZE LITI...(BOgdan)
SANJATI.....:)) ti znas ko je lutak na kisi...
Ja sam sanjar…svijet gledam ruzicastim naocalama…iako se u nekoliko situacija pokazalo da nije sve tako ruzicasto…krenula sam na faks…pocela su predavanja,prvi kolokviji – prve brige….trazim jedan dio sebe…osjecam da nisam potpuna,treba mi neka potpora..no dobro..uvijek kazem da mjesta crnim mislima nema…eto kao sto vidite,citate u novinama,gledate na vjestima – povecava se inflacija…mnogi se moji vrsnjaci smiju tome kad spomenem to…ali recimo nitko od njih ne gleda troskove zivota vlastite obitelji…znate li da je preharana poskupila za 7,7% i da ce jos vise poskupiti…bit ce tesko odlucit se na korak imati dijete u danasnje vrijeme…a ove sesnajstogodisnjakinje koje su trudne,koje su rodile,koje su se zajebavale i nisu razmisljale i koje sad snose posljedice – e njima tek nece biti lako,pogotovo ako ih je otac djeteta ostavio na cjedilu ili ako je i on sam dijete…na kraju krajeva kad prevrtimo film u one davne osamdesete godine mozemo zakljuciti da je tada sa 17,18 godina bilo puno lakse imati dijete…ljudi su nekako puno zreliji bili jer se RADILO…ja mislim da kriza nastupa od 1988.godine..mislim da je moja generacija jako neozbiljna…sve shvacamo olako…e ali doci ce dan kad cemo morat sami sebi stvarati kruh,prvo samo sebi a onda jednog dana i nasem djetetu…situacija u RH mi je krajnje ocajna..mislim da ce se uskoro poceti totalno prodavati RH…vanjski dug nam je neopisivo veliki,vise uvozimo nego sto izvozimo,gradimo autoceste koje kostaju preko nekoliko novcica…ZASTO??ionako ce se naci neki Bush ili neki mocnik koji ce jednog dana kad otkrije RH na karti reci da zeli ovu zemlju..zeli ju samo zato da dokaze da na svijetu sve moze imati…e da..ti veliki mocnici se upravo tako ponasaju…ali oni to i smiju raditi….jer imaju i duplo vise nego preko nekoliko novcica…ili ce nam se dogoditi da nam skole gradi Oprah Winfrey jer mi nemamo novaca za to…ili ce se naci neka tatina kcerka (citaj Paris Hilton) koja ce si za rodjendan pozeljeti recimo – Dubrovnik..i tata ce joj to kupiti jer moze…a mi??mi cemo prodati jer cemo doci do tog nekog krajnjeg ocaja…a najvise mi je zao ljudi koji su poginuli,koji su se borili za slobodu prelijepe mi drzave..bilo bi steta…i sad ovo sve zvuci kao rijeci neozbiljne osobe,kao rijeci osobe koja vjerojatno ne zna nista..ali dragi moji – doci ce vrijeme kada ce se moje rijeci poceti obistinjavati…a sada – sad se smijte jednom duhovitom postu…ili kako si vec uzmete.. ja sanjam velike snove koji su ostvarivi samo ako vjerujem u njih…ja zelim ZASTITITI SVOJ SAN…i zato – HSP!!
15.11.2007. u 21:41 | 4 reci nest kad si tu | Printaj | # | ^i tako to ide...a nekad i ne ide..samo stoji..
Kazu da ljeto budi nove ljubavi…ja kazem da godisnje doba nije vazno…nije zapravo bitno ni vrijeme ni mjesto kada ce se dogoditi nesto presudno u nama sto ce izazvati osjecaj pripadnosti,osjecaj da si voljen…zaljubiti se je nesto najlakse…ali upustiti se u vezu…hm…meni je to tesko uciniti…kad se netko stotinu puta poigra s vasim osjecajima,a vi to dopustite onda se nakon nekog vremena zamislite…hej!stani malo!pa ja nisam takva osoba..pokazujem se kao neki karakter a slomi me njezan dodir ili zavodljiv pogled….i tek poslije shvatim sto se skriva iza tog dodira i pogleda…tek poslije shvatim da je u tijelu muskarca zarobljen djecarac…koji je u dubokom pubertetu,kojem je seks,odnosno zadovoljavanje vlastitih potreba i zelja na prvom mjestu…zasto vise nisu bitni osjecaji??zasto muskarci (ili oni koji se tako cesljaju),misle da je svaka zena „laka“ zena??recimo i ja isto mislim za vecinu tzv. Muskaraca…da su muske kurve..ali ne!!Dragi Boze pa to nije moguce..muskarci su svetinje…andjeli koji ne lete ali skrivaju vraga u sebi…i sad cu pobiti ono sto sam recenicu prije spomenula…kurve se barem ne igraju s tudjim osjecajima…tako da je muska kurva i prenjezna rijec…svaka cast onim MUSKARCIMA koji ne spadaju u tu kategoriju koju sam navela…ima ih..ali malo ih je i skrivaju se jer vjerojatno ne zele biti povrjedjeni kao ja i kao neki od nas…ne zelim da ljudi,osobito oni koje upoznajem i kojima otkrivam sebe,misle kako i ja spadam u kategoriju „lakih zenetina“..uostalom ako u procesu upoznavanja to ne shvate sami – ko im kriv...ja se nikad ne skrivam iza nicega i uvijek cu hrabro obraniti svoje stavove…a sada…uzet cu svoj puno puta zakrpan luftic i baciti se u rijeku sudbine nek me nosi…nije bitno gdje..samo nek me nosi…do neke lijepe,mirne luke… "imali smo sve…nije nam moglo biti ljepse neg sto je bilo…ali taj djecak je prevagnuo u tebi..i sada kada ja tebe napustam..kada odbijam tvoju ljubav,tvoje preklinjanje za drugom prilikom,zelim da znas…i u meni se krije djevojcica…pomalo vrazja..andjeoskog lica…prevelikog srca u kojem se krije…ljubav koju nisi znao cijeniti i koja ce jednom…pripasti drugome…a nece biti bitno vrijeme ili prostor..neces biti bitan ti,a jos manje moja proslost i sve ono sto sam imala s tobom…jer ono sto sam imala s tobom,zakopala sam..duboko,duboko u zemlju…"
ne mogu a da ne spomenem..Tose Proeski R.I.P.
IGRA BEZ GRANICA
Da se bar mogu probuditi
u svijetu ljubavi
bez starih dugova
i ovih nakaza sto su me stalno pratile
Da te bar mogu poljubiti
bez losih sjecanja na hladna proljeca
bez slike stradanja
sto se bas na nas zalijepe
Refren
Jer moj je zivot igra bez granica
umorna prica, trganje stranica
na kojim nista ne pise
Jer moj je zivot vjecito padanje
kad zbrojim poraze nista ne ostane
samo jos vucem navike
i sve na tome ostane
Da te bar mogu probuditi
kavu ti skuhati, u krevet donijeti
pa te poljubiti
al’ toga nema i ne postoji
Da se bar mogu zaljubiti
u malu seljanku na nekom proplanku
gore u svemiru
tako da dolje ne vidim
Boze,zar si pozvao mene??
eto..odnedavno u svom zivotu imam jednu osobu koja mi jaca vjeru u dragoga Boga..on mi je prijatelj..zacudila sam se jer ne obicavaju svecenici prijateljevati na taj nacin…puno ljudi koje pozanjem uspjeli su jer su vjerovali,jer im je vjera davala snage da se ujutro probude veseli s mislju da je pred njima jedan novi dan koji treba dobro znati iskoristiti…cije ime prvo zazovemo kad nam je tesko i kada nekoga treba okriviti za poteskoce??nije li to Bozje ime??a cije ime zazovemo kad nam se dogodi nesto lijepo u zivotu??kome zahvalimo??jesmo li prestali odrzavati svoju vjeru u Boga jer su nam odmalena roditelji,bake i djedovi nametali tu vjeru??jer to nije bio nas izbor??ali ako su nam vec nametnuli,ako znamo moliti kad nam je tesko,ako se znamo sjetiti imena Bozjeg kad nema nikog oko nas,kako to da se ne sjetimo dragoga Boga kad nam je u zivotu najljepse,kada mislimo da smo dozivjeli vrhunac srece…jesam, isfrustrirana sam ponasanjem pojedinim svecenicima jer ne propovijedaju vjeru kako treba,jer se bave politikom,bave se necim za sto nisu predvidjeni…o da!!ali i mi obicni ljudi smo postali toliko pokvareni..mislimo samo ne sebe,gledamo gdje bismo iz necega mogli izvuci kojekakvu korist..sram nas moze biti..kad smo zadnji put bili na sv.Misi,ili kad smo pogledali u nebo i makar sapnuli: Hvala Ti Boze!?citirat cu svecenika: “ali kad svecenik nesto pogrijesi onda te
cijela javnost osudjuje i kritizira, a zar to nije malo licemjerno...koliko sam se puta samo naslusao: vi svecenici ovo, vi svecenici ono, a ja ni kriv ni duzan...kao da je postala moda pljuvati po crkvi i svecenicima...kao da su oni za sve krivi...svi bi htjeli imati super svecenika, a ne pitaju se da li su ga necim I zasluzili....kad treba poslati svoje djete u sjemeniste to ne dolazi u obzir, neka ide necije tudje, a kad se necije odluci onda mu prigovaraju sto vozi dobar auto i mnostvo drugih gluposti....ljude, jer si javna osoba, zanima tvoja privatnost, a nitko te nikad nije pitao velecasni sto cete vi danas jesti, tko vama kuha ili pere...zanimljivo, to ih ne zanima, a zanima ih da li si bio sa kakvom zenskom ili slicno.... zapravo to ih najvise zanima....eto vidis nije se jos nitko rodio tko bi svima ugodio....toga covjek mora biti svjestan i ne obazirati se previse sto ljudi govore...svi mi imamo svoje probleme i poteskoce i rijesavamo ih kako znamo i mozemo....u svemu je najvaznije biti pametan i paziti da ne izazoves zlo za sebe i za drugoga....jednom je netko rekao: postati svecenik je tesko, ali je jos teze ostati svecenik... to je zrtva, kao sto je zrtva ostati dobar suprug,dobar roditelj ili cestit mladic ili djevojka.....” hm..nije me ostavio ravnodusnim..nimalo…zasto nam je tesko jedamupt u tjednu otici u Crvku na misu jutarnju??jer smo u subotu bili vani,pijancili..a to nam nije bilo tesko napraviti..kad bi se bar ovaj surovi zivot sastojao samo od zabave I kojekakvih gluposti…eh..kamo bismo samo dospjeli..na prosjacki stap..tamo,tocno tamo..jedva bismo bili u stanju nagrebati zaa kruh…zapitala sam se…imam li snage stati pred lice Bozje??nece li mi jednog dana kad dodje smrtna vura (a nitko ne zna kad ce to biti),biti lakes umrijeti ciste savsjeti…nego umrijeti pod teretom grijehova…eto,prijatelji moji..bilo je vec krajnje vrijeme da mi neke stvari dodju iz guzice u glavu..pitam se hocu li jednog dana I ja nametnuti svome djetetu vjeru ili cu ga pustiti da samo odluci sto zeli I u sto vjerovati??!!ali opet prekidam dugu tradiciju,prekida zapravo jedan normalan sijed dogadjaja..no dobro..treba dozivjeti taj dan..i neka bude sto vec mora biti…pozdrav prijatelji moji...
surovo je ovo vrijeme - ljudi zli...
(post je pisan 1.10.)Eto..bio bi neki red da napisem post..bila sam jucer na Thompsonovom koncertu..bilo je jako lijepo..atmosfera velicanstvena…ljudi su pjevali (ili kao ja vristali),iz sveg grla…Zrinjevac je orio…vikalo se „Vukovar“ i razno razne izjave…kao sto je rekao Thompson,mnogi ljudi ga osudjuju i upiru prstom u njega,ali on ce nastaviti pjevati i pisati pjesme zbog publike koja uvijek napuni dvorane,stadione i sl…mislim nije li to dovoljno dobar razlog,motiv da nastavi djelovati…kad bi ljudi malo bolje poslusali njegove pjesme,vejrojatno bi se i nasli u njima…ja se najezim na pjesmu Diva Grabovceva..sta najezim???placem kad je cujem..hm..uskoro krecem na predavanja…mnogi moji poznanici i prijatelji su danas poceli s predavanjima..ja tek 9.10. pocinjem…u zadnje vrijeme razmisljam o mnogocemu…shvatila sam,dosla sam do zakljucka da sam se promijenila…sto ce vjerojatno primijetiti i ljudi koji me svakodnevno okruzuju…shvatila sam neke stvari…moj zivot je isplaniran za narednih 5godina…znam to… ne pitajte kako..jednostavno znam…nedostaje mi moja prijateljica Dorotea…covjek ne bi vjerovao koliko…moram reci da ovaj tjedan pocinju dani piva u Osijeku…mislim mene zanima onaj sator u kojem ce boraviti tamburasi…pocela sam se zabavljati..pocela sam brati plodove svog truda i rada…boli me uvo i ona stvar za sve…zivot je tu šort da bi ga se samo tako zapostavljalo…mislim da cu privesti ovaj post kraju jer polako gubim inspirejšn…vama dragi moji prijatelji,zelim da kad se ujutro probudite,da duboko udahnete i razmislite o ljepoti zivota,o cvrkutu ptica,o pauku koji stvara mrezu - svoj dom... 
p.s. mojoj Zecici sretan rodjendan koji je 3.10. zvijela sto godina pa tolko..:) puset'na
.::naslov::. :D
Eto..napokon pisem novi post..razlog zbog cega to dosad nisam cinila je taj da sam izgubila korisnicko ime..lozinku sam znala ali korisnicko ime ne..uf...ali nasla sam...pravili smo veliko spremanje..:) ne znam ni di bih pocela...znam..pocet cu od pocetka...prije svega upisala sam ekonomski faks..bila sam 156. na listi...dosla sam na upise i rekli su da se lista pomakla za 25 ljudi..istog trenutka sam pokidala uplatnicu na 5 milja i 500 kuna...znaci,upala sam bez placanja..ljeto mi je time jako lijepo pocelo...i nastavilo se..bila sam na moru u mjestu pokraj Šibenika..bilo je lijepo..ne mogu reci ludo i nezaboravno vec samo lijepo...opustila sam se..pustila mozak na pasu i napunila baterije za dalje...dosel je osmi mjesec i Rumunjska..jedna luda turneja..moram vam reci da su Rumunji podigli svoj zivotni standard...skratili su vrijednost novca za 4nule,svi voze neke skupe afte (manje je Dacia,hehe),poskupili su suvenire...i tako...30 lei-a je 10 eura...hm..sto jos reci..plesali smo svake noci..bilo je neprospavanih noci,fala Bogu dosta...:) i tako..dosel je deveti mjesec..jos samo mjesec dana sam slobodna..i onda pocinju predavanja..vidjet cemo...Kikica je otisla..odlucila je nastaviti svoj zivot,pokusati drugdje,u meni najljepsem gradu-Budimpesti..nije mi svejedno sto je otisla,ali sto je tu je..to je njezina odluka i ja je postujem...koliko citam na forumu ekonomskog faksa vidim da ima ljudi koji misle da su iznad svega...uf..bit ce mi tesko nositi se s tim,s njima ali nema veze...kao i dosad u mojem skolovanju nastojat cu ostaviti trag,da me zapamte...nadam se da ce me pamtiti po dobrom...vidjet cemo..proucavala sam malo profesore na netu...hm...vec vidim koji ce biti problematicni..ali neka...sad ne zelim svoje misli trositi na fakultet..to vrijeme ce doci...upoznala sam vrlo zanimljive osobe tijekom ovog ljeta...i nisam se zaljubila...bilo je ljudi koji su mogli upasti na moju listu kandidata za decka ali ne...vjerojatno ja njima nisam odgovarala..no nema veze..dane kratim cuvajuci necaka i radeci u vocnjaku...treba mi nesto para...malo da si garderobu obnovim i tako...a necak...to je posebna prica...predivan je osjecaj iscekivati kad ce narasti koji centimetar, kad ce mu izbiti prvi zubic,kad ce reci prvu rijec,kad ce napraviti prvi samostalni korak....njegovi osmjesi su preslatki,ispunjavaju mi dan...jako volim to dijete...neki dan sam mu kupila hodalicu..dijete ima tri mjeseca..:) doktorica je rekla da se ponasa kao dijete od 6mjeseci...zeli sjediti,poceo je nuzdu na lonku obavljati...samo jednom sitsne i odma covjek treba trcati i nositi ga na lonku...a kad pocne tiskati..:) umrijet od smijeha...malo place,mirna je beba...i kontam da ce biti lud ko ja...vec je sad lud...neko vece kad smo papriku za ajvar cistili onda sam mu dala da si trlja desne na jednu malu papriku...:)) joj...nesto precijenjeno...majke mi...on je moja loptica skocica...kad god mi je tesko sjetim se njegovog osmjeha i lakse mi je,sjetim se da ono sto radim,radim za njega...zasad...a kad budem imala svoje...:)) nebesa ce biti granica mojoj sreci..:)eto toliko od mene zasada..imam ja puno toga jos za reci...puno vas volim sve... 
..bit ce jos puno fotki..ali mi se sad ne da hostat.. morate znati da fotke koje su stavljene i koje ce biti stavljene(a na kojima nisam ja),sam fotografirala ja osobno..
.:: ŽIVOT TEČE U LAGANOM RITMU ::.
ja sam samo tu.....
(ovaj dio posta je pisan 10.lipnja):....da vreme brze proleti, ja nosim cizme skitaljke, mene je tesko voleti....eh da...stihovi mog omiljenog kantautora su najbolji moguci nacin da prezentiram svoje trenutno stanje osjecaja...osjecam se kao sjenka kojom se poigravaju ulicne lampe...osjecam se kao netko kome su ukrali djelicak srca...a jesu,ukrali su mi..ukrali su mi nesto za sto sam se vezala kroz cetiri godine...ukrali su mi osmijehe,suze, slogu...ukrali su mi ljepotu koju su mi ti ljudi pruzili...boli me rastanak...odvalili smo maturalnu veceru...odvalili smo norijadu...moram kritizirat GRAD koji se nimalo nije pobrinuo da mi maturanti imamo dostojan ispracaj....ali nema veze..ja sam ponosna na svoj razred...jer pizdariju koju smo mi stvorili na ulicama grada,vjerujem da nijedan razred nije uspio...zao mi je jer je gotovo...zao mi je jer znam da se ovo vrijeme vise ponoviti nece...zao mi je jer sam dosla pred jedan vazan zadatak... ZIVOT....moram donijeti konacne odluke....u petak sam pocela raditi u vocnjaku...malo mi je gazda sumnjiv ali neka..redovno placa...10 kuna po satu..trenutno berem tresnje..uf..ma neka..treba mi koja kinta...sad cu malo uciti za obranu mature...uf...
(ovaj dio posta je pisan 14.lipnja):
Pa eto..odlucih da cu ga konacno nabaciti na blog...dakle samo da kazem da sam za bzvz ucila jer ja nisam imala obranu mature kao sto sam mislila da moram imati...ali Ana nije slusala kad je pedagoginja pricala...no, nema veze...bilo pa proslo...blizi se godinu dana kako je otisao Cvele..jbt ko da je jucer bilo...ali nije ni mjesto ni vrijeme da pricam o tome...samo cu reci da me je moja jedna draga prijateljica neugodno iznenadila u subotu...hm..zao mi je sto je do toga doslo....ali neka...zaboravim ja brzo sve lose stvari...uf..hm???blizi mi se rodjendan... 19 godina...pa cuj..nekak sam ja brzo odvalila to,ha???:) jos sam da spomenem da sam krajem petog mjeseca bila u jednim svatovima...covjek bi rekao: pa sta onda,svatovi ko svatovi....ali nije tako..ti svatovi su mi bili dragi i puni emocija zato sto sam nakon skoro deset godina opet vidjela neke ljude,neka draga i poznata lica....vidjela sam susjede iz progonstva...iz naseg Naselja Prijateljstva...shvatih da za vrijeme rata svi su ljudi u tom naselju disali su gotovo kao jedno i nisu bili toliko otudjeni..i drago mi je sto sam djelicak te ratne atmosfere opet osjetila u tim svatovima..drago mi je sto sam vidjela mnoga poznata lica nakon dugog niza godina...zao mi je samo jer je kratko trajalo....eto toliko ljudi od mene....sve vas volim i puno pozdravljam....za norijadu smo rasku iz skole u tackama izgurali...:) bilo me je svugdje...na sanku i tako..hehe...a maturalna zabava mi je prosla pod temperaturom..hmhmhm...puset'na
"..ne moze se uhvatiti sjenka od zivota sto ko Dunav tece..."
divno li je....
(post je pisan 18.5.2007.)
Pa sto bih vam i rekla..postala sam tetketina..18.5.2007. rodio se mi se necak Borna. Mali je sav na mene..zgodan, pametan, ne place i kolko si kontam puno piti...ovaj dan je po mnogocemu vazno za zapamtiti...usli smo u Ginisovu (neam pojma kako se pise nit mi se da traziti) knjigu rekorda u plesanju kvadrile (imam na majici kako se pise ali mi se ne da ustat da bih pogledala)..i tako....ova godina je predobro pocela za mene...bojim se zavrsetka...ne znam...ali nema mjesta pesimizmu..sad sam sva u tom tetkizmu...tek slijedeci tjedan mali dolazi doma..ne mogu docekati..ovu skolsku godinu svrsavam sa odlicnim mada mi nisu sve ocijene zakljucene..sto bi u prijevodu znacilo da sam oslovodjena polaganja mature..imat cu samo obranu zavrsnog rada...uf...ostaju mi samo pripreme za prijemni na fakultet onda...ajuj..i tako...a kad odvalim taj prijemni...i ako upadnem u prvom roku...ajuj..bit ce veselja...nenormalnog veselja...sve vas lipo pozdravljam,budite mi zdravi i debeli..:))
„..zivot nije ni bajka ni san,zivot nas tjera u novi dan...“
BORNA LAKATOŠ, 18.5.2007.
maj..ah taj ludi maj...
Pa eto..malo sam cackarila zavrsni rad i tako...pomislih da se malo opustim napisat cu neki post i tako to..pa da zapnem.. mislim da najzanimljiviji dogadjaji potjecu sa 1. maja iliti svibnja...mi se dogovorili da cemo ga slaviti na Repnjaku (stara Drava u blizini Belišća)....i tako narucila ja svoje curke da se nacrtaju tamo u ponedjeljak oko 10 ujutro..tak je i bilo..dovezo me stari i skupa s nama i Mireninim starim rastavio sator i os'o on...i poceo je prvi od dva dana zajebancije...hektolitri alkohola, mesa i slicnih stvari je bilo na pretek... prihvatih se kuharske palice jer si kontam da bi inace morali kod drugih ici jesti...ali ko zna,zna...a ja bogami znam...skuvala sam cobi za pamcenje..(usta moja falite me)...za one koji vole kuhati ko ja...u cobanac kad je vec pri kraju nabacite 4deci frankovke...ubija kako je dobro...ima jos nekih caka za dobra cobi ali ako vam kazem morat cu vas ubiti..ali da ja nastavim..piti nisam htjela alkohol dok ne skuham..kad sam skuhala onda sam se primila svoje boce pelinkovca...zeze mala ko prava...nisam se odvajala od nje..i tako malo po malo priblizila se vecer i ja polako se sastavljala sa zemljom...hehe..samo da kazem u mom drustvu nas je bilo sestero...odlicno drustvo...malo dalje od nas bili su Petarci i neizostavna Ćale koja je obiljezila prvi maj..jel'???a u blizini se nalazi Nevesinjski kanal pored kojeg su kampirali grupa Torjancana,jos jedna grupa Petaraca i neizostavni mi Madjari....oni su bili dost' daleko od nas ali mi smo se setali...zao mi je sto vam ne mogu prikazati moj pokusaj voznje motora u pripitom stanju..ima snimljeno...ali neka..tijekom te veceri pociburila sam jako puno cigara (inace ne pusim i jako se protivim cigaretama i duhanskim proizvodima) ali cuj..to je Cale kriva..hehe...necu duljiti samo cu nabaciti jos da se Cale toliko ubila da je doslovno usetala u kanal pun vode...ona je kriva sto pusim kad pijem...ona me je navikla na to..ustvari to je pitanje volje ali nema veze....bilo je jako puno akcija....onaj ko je bio tamo zna na sto mislim..hm..jel Fuky,Ćale,Sine i ostala druzino..???eto..slike mozda kazu nes za sebe..hehe..puset'na
p.s.
kad sam napisala ovaj post dogodila se u medjuvremenu jedna stvar...bila sam na koncertu legende tamburaske glazbe - ZVONKA BOGDANA!!!! lik je nenormalan..majke mi..ja taku ludnicu nisam dozivjela..isse..ne mogu vam opisati taj osjecaj...lik je tri sata nenormalno pjevao...sto na madjarskom,srpskom,hrvatskom,engleskom...isse...a ja...plesala sam sa gosponom gradonacelnikom...pita on mene: "gdje ste tako dobro naucili plesati?" a ja njemu na to: "Madjarica sam..." uf..isse,tamburasi matere mi necu se udati dok ne budem imala dovoljn onovaca da mi danonocno svirate tjedan uoci mojih svatova,makar morala u neki krediti ulaziti... "..ta tvoja suknja mala.."
Ukrajina - 2.dio
...primas je neumorno vukao gudalo po violini unatoc tome sto je jako malo spavao...nekima je to islo na zivce,ali meni nikako...pala je odluka da nastupamo sa novom koreografijom...nastala je panika medju plesacima jer koreogrfija jos nije bila uhodana...ali kao i uvijek postojao je jedan covjek za ciju smo ljubav odlucili na pozornicu stat s tom novom koreogrfijom...prije nego sto smo trebali nastupat,mislim da je na pozornici bila skupina iz budimpeste, nestalo je struje...a vani fala Bogu mrakcina..ali ples se nastavljao uz rasvjetu mobitela...struja je dosla taman tam negdje kad smo mi stupali na pozornicu...hm..ples je bio vrlo zanimljiv..pozornica na kojoj smo nastupali je bila stara i od parketa koji se raspadao..sa svojim partnerom smo sutali komade parketa..nova koreografija je odvaljena..nije bilo lose ali sam imala neku cudan osjecaj...svi su rekli da je ples odlican..pa valjda je i bio..bila sam jebeno umorna...dosli smo u hotel i ja i jos jedna legica zavalile se na krevet i odspavali malo..kao mi cemo se zadnje tusirati i sve to....od ponoci do pol tri smo spavale i onda se probudile i nabrijane osle u disko...u kojem je bio fajront...ma joj..onda smo bili u predvorju sa prijateljima Slovencima i Rumunjima...jedan mali iz Slovenije je dovuko gitaru pa su se zalomili madjarski hitovi ali i hitovi bijelog dugmeta,plavog orkestra, psihomodopopa i tako dalje... primas vec dvije noci nije spavao ali je neumorno vukao gudalo...odvaljena je i zadnja noc...ujutro smo isli jos jedno mjesto razgledati..neke rusevine i tako to...svi smo bili pospani ko...ma joj...poslijepodne smo imali jos jedan nastup,poslije nastupa osli u hotel,spakirali se,osli na veceru i krenuli kuci....i tako je prosla turneja po Ukrajini...dosli smo kuci u ponedjeljak u osam ujutro..
Ono sto je vazno napomenuti jos:
Marlboro je nepunih 5kuna
Pivo je oko 3 kune
Imaju odlicnu cokoladu
Imaju odlican saldoled
Sva ostala vrsta alkohola je jebeno jeftina kao i duhanski proizovdi
Glavno vozilo je Lada sa zatamnjenim staklima,fuckin' velikim spojlerom,velikim tockovima i Cigom unutri..
Pecerovka je njihova poznata vodka na bazi meda i feferona...
Valuta im je Grivna (citaj Hrivnja) 1 Grivna je 1,20kuna
Ukrajina - 1.dio
Eto...ljudofi..vratih se iz Ukrajine..po silnim komentarima kojima ste me „zatrpali“ zakljucila sam da sam vam jako nedostajala...naime,o Ukrajini se nema sta pricati...mozda bih se u ovom postu mogla izraziti putopisno..iako poznavajuci sebe i svoj talent da nabacujem rijeci i sklapam recenice,pitam se gdje ce i ovaj post zavrsiti??hehe..ali ok..ja sam tu da pisem,a ne da zapitkujem...dakle...krenuli smo u 6sati u cetvrtak ujutro...na samom startu nastala je blaga panika jer je prof. Juhas (inace predsjednik kud-a) zaspao i to ne svojom vec krivnjom moje najdraze mi legice Kiki jer je ona odjebala budilicu (a ko i ne bi da mu zvoni u pol pet ujutro??)...ali dobro...to smo pregrmili...presli smo kod Udvara i stali na prvoj benzi (neiozastavna tradicija nase folklorne skupine) popiti kavu,kupiti alkohola,energetskog pica i tak dalje..i krenuli smo put Mohacsa da bi pokupili svirace...dogovor s njima je bio u pol osam...ali..da ne bude tako savrseno cekali smo skoro sat vremena na dragog primasa koji je zaspao...ali neka,kasnije ce se ispotaviti da se isplatilo...i krenuli smo dalje i oko sedam sati navecer smo bili na madj. granici(kod Ukrajine)...Madjari ko Madjari – zasto bi nest bilo jednostavno kad se moze komplicirati—naime, nisu znali sto je Atacarnet...pa dok su oni sve ispozivali i skontali o cem je zapravo rijec,proslo je oko sat vremena..rjesili smo nekako s organizatorima da malo pomaknu predstavu jer smo zapeli na granici..i tako..prosla muka na granici..dosli mi tam u ajmo nazvat kazaliste i odgledali predstavu u izvedbi prijatelja Slovenaca...predstava odlicna bila...u pauzi izmedju cinova odlucile kiki i ja otici na wc..jebote led wc-a li..majke mi da najgori zatvorenici na svijetu imaju bolji wc od ovog sto je bio u „kazalistu“...skoro sam se zbljuvnula..ali neka...poslije predstave vecera...poslije vecere osli u hotel...a hotel...otkad putujem s folklorom na bolji smjestaj nisam naisla..sobe s klimom,TV-om,vlastitiom kupaonicom,podnim grijanjem...ma da i ne pricam...i tak mi se smjestili i osli u predvorje hotela gdje su bili poznanici iz Rumujnske..malo se zarakijali..u sobi nas je bilo pet..jedna od cura je odlucila da ide gore spavat jer je bila umorna (i mi smo bili ali nismo se dali)...i nekih dvadesetak minuta osli i mi za njom.kad ono pokucamo prvo tiho na vrata da ne probudimo citav kat...ne odaziva se ona..aj mi malo jace..ona i dalje nista..skoro smo vrata razvalili a ona se nije odazvala....probudili smo neke ljude na katu od toliko lupanja..probudili su se svi osim one koja se trebala probuditi...pozvali smo likicu koja je imala rezervni kljuc,ali ni ona nije mogla otvoriti vrata jer je ova mala pametna ostavila kljuc u bravi...i tako da nam je sin organizatora ponudio da spavamo kod njih u sobi (a u sobi sami decki)..nama kao tesko palo..meni je bilo tako svejedno jer sam bila jebeno umorna...i tak se nas cetri doteple kod deckica u sobu i na bracni krevet se nabacale mi i dva decka...spavala sam ko vjeverica...stisnuta sva..i cijelo vrijeme sam jela kosu moje najbolje legice...fala Bogu pa ima kosurdacu ko dikobraz...ma uf...i pred jutro negdje oko sest sati (spavali smo 4sata,ni toliko) sidjemo mi opet u nasu sobu i pokusamo pokucati...ova krava i dalje nista...pozvali mi jednu zenu koja je Rambo...kad je ona stala kucati...ajoj...ova je odma otvorila vrata..i jos ona nas pita di smo mi u pi... materini..ma joj..i tak to je tek dan prvi pocinjao...za doruckom je cijeli hotel znao za nasu avanturu...uf..poslije dorucka smo osli u jedno mjesto pogledati neki dovrac..pricali su o njemu ali moje oci kao i oci mojih cmerica su bile uprte u bulje prijatelja nam Slovenaca...komada li??ajoooooj...raj za oci....tak da neam pojma ni u kojim mjestima smo bili ni o cem je bila rijec..nas primas se cijelo vrijeme igrao sa svojom violinom..svirao je sve sto mi je bilo na srcu...svaki zvuk koji je proizvela violina stvarala mi je nostalgiju za vremenima koja su prosla..lik zna svirati od Bogdana dosta stvari...raj za usi...i tako da smo dan provodili razgledavajuci,fotografirajuci itd...obavili smo i prvi nastup...bio je odlican..tim vise sto je hladnocu koja je vladala vani dok smo cekali red na nastup,nadomjestio alkohol,svirka,ples i – Slovenci...hehe..ludilo..kad smo se vratili u hotel i otusirali se i sve to,otisli smo u predvorje gdje nas je cekao – primas i nekoliko Slovenaca...raspalili smo plesati na cardas i na Djurdjevdan koji tako lijepo zvuci na violini..isse..i dost kasno smo osli spavat...treci dan je budjenje isto bilo u sest..taj dan smo obilazili spomenike...prevalili oko 400km i tako...bili u planinama i tako...
24.04.2007. u 21:25 | 1 reci nest kad si tu | Printaj | # | ^ja i naslovi vec...??:)
Uvijek sam se pitala zasto cesto bivam pogresno shvacena?? Nazalost,na pitanje koje sam si postavljala nikad nisam dobila odgovor jer ga nisam postavila naglas i nisam ga uputila nikome...uvijek onda u glavi dodjem do suludih zakljucaka....nikad na ovom svijetu nikome nisam zeljala zlo...u sustini nitko nikome ne zeli zlo ali opet iz toga proizlazi recimo onaj pokolj u Virginii..je li to normalno??ako je lik vec toliko ne sretan bio u ljubav i ako je bilo sto htio napraviti zasto nije ubio samo sebe????
nego njemu se cufnulo da mu dan nije nikako poceo pa bi bilo dobro ubiti nekoliko ljudi...hm...strasno...ali nazalost dogadjaju se i puno gore stvari koje bivaju zataskivane i tako to...kao i gotovo svakom postu sad cu odmaknuti od svega i pisati o necem sasvim pedeset i petom...sutra ujutro putujem s folklorasima u Ukrajinu...idem malo pustiti mozak na pasu i napuniti baterije jer nisam uspjela to uciniti onda kada je to bilo potrebno – za proljetne praznike.....nadam se da ce sve p(r)oci u najboljem redu..(nekako mi se sviraci koji nas sada prate,cine jako nabrijani..druzenje uz violinu-AJOOOOJ)
...jos samo da nadodam-na ljubavnom planu ne dogadja se nista,ni nece skoro jer nisam za akcije(takve vrste)...trenutno me zanimaju neke druge stvari...puset'na ljudofi...cujemo se kad se vratim...nemojte biti previse tuzni sto me nema...
“...bila si moja jedan dan,jednu dugu,ludu noc,sada zbogom moram poc'..mene ceka violina,dalek put,tebi osta malo nade,dukat zut...u srcu nosim tugu najvecu – nikad te vise sresti necu...“
Teško je mislit na romantiku kad si tako M dobar...:)
...uf..eto burni uskrsnji vikend je iza nas (mene)..bio je stvarno buran...otvorile su se neke mogucnosti na mom ljubavnom planu..sad bi se kao i svaki put trebala nasmijati na to..HA HA HA..ne,nisam zaljubljena,u slucaju da je nekom ta misao pala na pamet..ali ima jedna osoba koja je solidna..i koja me bari..iskreno??sad kad imam priliku za nekom (NORMALNOM) vezom meni se ne da...ne da mi se ulagati jos u tako sta...nekako mi je kul ovako..ono – kad vidis nesto dobro za barit vani onda odes i zbaris to...i ne mogu zamisliti da bi tome sada vec dosao kao neki kraj jer naime ako sam u vezi onda je to iskljucivo fair-play (barem s moje strane)...i tako sam ja sad u dvojbi...nekako..sta ja znam...ne mogu reci da osjecam nesto prema liku kad ga znam dva,tri dana..mozda da mu dam koju sansu da se pokaze??neam pojma...cak se nisam ni ljubila s njim..nije mi se dalo...mos si mislit..ali sam se izlumpovala tijekom proteklog vikenda..u petak je dero gospon Jimmy u Moby-u – on kad raspali na gitari Devojku sa cardas nogama..e onda popizdim ili Put ka sreci...virtuoz – umjetnik na gitari...to sta on radi..hm??strasno..poslije fajronta u Moby-u – nabacili smo se do Rima..dodjoh u pet sati doma..i tako je bilo i u subotu i nedjelju...ma strava..jedino sto je u petak i subotu derala VIVA u Moby-u..onaj pjevac..ajoj..jebala bi ga nesto pitat..bas ima onak kul guzu..:)) a tek kad je raspalio STAND BY ME...AJOOOOJ...bolilo me...tako je dobro otpjevo.. nego sjetih se petka i Rima..bio neki lik nizi od mene za glavu i po...izvuce on mene iz te silne guzve van i pred vratima Rima kaze on meni: „ajde idemo iza coska da ti nesto kazem“...ja kao ja kazem mu da ono sto mi zeli reci iz coska moze reci i tu..i on navaljuje da idemo iz coska a ja uporno necu..i kad je vidio da ne popustam kaze on meni nesto u smislu: „joj sto si dobra...samo da znas sto bi ti sad radio“...a ja se odvalim smijat i kazem ja njemu: „da,samo da znas sta bi si ja sad radila“...pogledam u njega i ladno odem...uzivala sam u tome...i onda se mi zene cudimo sto nam muskarci ne prilaze,ha??he he...ali da razjasnimo – ne radi se o osobi koji je potencijalna za kao neku vezu..u pitanju su dvije razlicite osobe..ali tek jucer sto mi je vecer bila zanimljiva..ajoj...hm...mozda je bolje da ostanem nedorecena..umijesala se i treca osoba (s kojom nemam nista,a koja isto zeli nesto od mene...nagadjate..kako sam zla..isse) – samo cu toliko reci...eto..vi nemojte biti nedoreceni vec nabacite koji komentar...fala unaprijed..puset'na jednom malom gitaristu..
bzvz...:)
nakon objave prethodnog posta dobih na svoj racun pohvale i kritike..naime,malo tko je znao da sam post napisala ja i da post nije nastao metodom copy paste...rjetki su bili dovoljno hrabri ostaviti komentar ispod posta (jelda?) i za to im zahvaljujem i zahvaljujem i onima koji su post komentirali na dobrom starom msn-u...hehe..ali to sve skupa nije bitno i to sve skupa nije to sto sam ja htjela reci..iskreno kao i uvijek neam pojma i sta bih uopce i rekla...tako krene svaki put..ne znam sta bih rekla pa napisem cijelu bibliju..hm..ali ovog puta necu..ovaj post bit ce skraceno napisan jer cu svima onima koji navrate koji put na moj blog zazeljeti samo SRETAN USKRS i puno gnijezdo svakakih stvari i stvarcica(novca i novcica)..iako sama po sebi nisam materijalista ali neka..to su moje zelje upucene Vama...a ne mogu da ne spomenem..danas je kao sto svi znamo post...i tako ana brljavila oko feferone za ruckom...i ona na to zaboravila..zasvrbi nju oko njeno malo jadno i sta Ana napravi????pa pocese ga, naravno i to onom rukom,onim prstom kojim je brljavila po feferoni..i onda je uslijedila katastrofa...pa da...ide to tako u zivotu...eto..pozdravljam Vas sve..budite zdravi,siti i veseli-to je car svakog blagdana..heh...puno Vas voli Ana...
smedje okice...
...nisam mogao protiv nje...bila je to neuprljana ljubav dok nisam shvatio da nisam za nju...na neki neobjasnjiv nacin zracila je iz nje unutarnja ljepota...pogodila me njezina nevinost u dubini smedjih joj ociju...cekao sam je tog dana u parku na klupi...skupljao sam snage da bih joj rekao kako me boli njezina ljepota...priblizavala mi se polako...tih par minuta otegnulo mi se kao jedna godina..prelijepa kosa padala joj je na ramena, kretala se kao da je sama, kao da ju nije briga sto su stotine ociju uperene u nju...imala je laki korak kao da lebdi po zraku,njezin osmijeh se urezao u svaku moju misao...ustao sam i posao joj ususret...prelazila je cestu i sve mi se vise priblizavala...izmamila je osmijeh na mom licu...na brzinu sam u sebi smisljao sto bih joj i rekao,na koji nacin da ju ostavim...na tren sam zaklopio oci..cuo sam neki vrisak i trgnuo se...njezina ljepota nestala mi je pred ocima..noge su mi se odsjekle kad sam ju ugledao kako lezi nepokretna na cesti...potrcao sam kao ludjak,kao da me stotine vragova ganja...bacio sam se na koljena i primio ju u narucje...suze su mi nekontrolirano klizile na lice...htio sam vristati od boli...grlio sam ju i tresao ko ludjak,ljubio sam joj krvave usne,htio joj udahnuti zivot..proklinjao sam se,htio sam biti na njezinom mjestu..o Boze zasto bas ona????nepomicno mi je lezala u narucju,bila je sva krvava....osmijeh joj je ostao na licu,cak i sada se smjesila kao da je prkosila mojoj boli...njezine predivne smedje oci,postale su prozirne,staklene,a osmijeh...osmijeh joj se skamenio,nestao je s tog mladog lica,postajala je hladna...od boli koja me prozimala i krika koji mi je zastao u grlu nisam ni primjetio mnostvo koje nas okruzilo...nisam primjetio ni motorista koji je usmrtio cvijet koji je tek poceo pupati...njemu gotovo da nije bilo nista...kasnije sam saznao da je slomio noge i natuko si rebra...saznao sam da je jurio ko manijak i da je imao alkohola u sebi....za cudo,nikad ga nisam pozelio ubiti, naplatiti zivot svoje voljene...samo se nadam da mu se to sve susi na dusi..to mu je dovoljna kazna...a zena koja me je ocarala svojom vedrinom nikada mi se vise nije osmjehnula...tako sam ju neobicno volio a nikad joj to nisam znao pokazati...mislio sam da je najteza stvar na svijetu pokazati zeni osjecaje..prekasno sam shvatio da to nije tako...najteze je zivjeti bez zene od koje sam skrivao osjecaje...zena kojoj nikad nisam stigao reci koliko ju volim...zena koju sam htio ostaviti tog kobnog dana...te zene vise nema...nista je ne moze vratiti...nad njezinim grobom raste divlji kesten...plodovi tog drveta podsjecaju me na ljepotu njezinih smedjih ociju....tako sam ju neobicno volio a nikad joj to nisam znao pokazati... tako mi nedostaje,a nista ju ne moze vise vratiti...
recite mi pouku(e)...recite mi ima li istine u ovome???puno vas voli Ana...
...krivo vrijeme...krivo mjesto..kriva osoba..i...
...i kriva ja...efo nakon tjedan dana uzela ja „pero“ u ruke i odlucih napisati kakav novi post,kakvu novu pizdariju ili mozda cak i nesto pametno..to ce se uostalom ispostaviti na kraju posta...po obicaju pici Balasevic i daje mi inspiraciju za stvaranje vel'kih rijeci i recenica koje bi trebale ostaviti neakav utisak na mozgove koji kudikamo citaju moje postove..pa da krenem...prvo da nabacim komentar na emisiju Roberta Knjaza „Koledzicom po svijetu - Budimpesta“ – vjerujte niste ni pola onoga vidjeli sto Budimpesta sadrzava i sto je u stanju pruziti...iako je pohvalan nacin na koji je Knjaz prikazao Budimpestu...to je grad u koji se isplati otici...ne kazem to samo zato jer sam Madjarica vec zato jer je to uisitnu tako...to je grad u kojem se osjecam kao kod kuce...grad u kojem se dogodio prvi poljubac i tako to..grad koji je zblizio mene i moju najbolju legicu...grad u kojem smo s tamburasima spustili se do obale Dunava i tamburali...nije bilo ljepseg dozivljaja...voljela bih vam docarati ljepotu koju taj grad pruza ali je ne moguce..morate je sami dozivjeti...u pozadini te emisije mogli ste cuti madjarsku romsku glazbu – poludim na nju...ona mi je kao Balasevic, kao tamburica (ja ofako osjecajna dusa)...kad netko kaze rijec Caganin ili Rom onda covjeka to najcesce asocira na puno djece, prljavstinu, siromastvo,staro zeljezo – ali ne i mene...mene asocira na violine, boemski nacin zivota, ljude koji unatoc svemu moraju trpjeti ovaj svijet koji ce ih uvijek cudno gledati...dobro, ne kazem da nema onih napornih Cigana ili Roma koji se recimo sexaju i stvaraju djecu kako bi dobili sto vecu socijalku ali ima i onih koji se ponose onime sto su trude se za svoju egzistenciju kao sav noramalan svijet...ali da ne odmaknem od svega toga..heh da...sve ovo sto sam dosad napisala nema veze s naslovom, znam...ali nije ni taj naslov bzvz tamo gore takav.... Krivo vrijeme...krivo mjesto..kriva osoba..i... ...i kriva ja...stajao je preda mnom,mjesec mu se poigravao u ocima,zagrlio me je...drhtajuci pod njegovim rukama lagano sam se odmaknula, a on me je zagrlio cvrsce...zagrlila sam i ja njega...i samo sam mu sapnula na uho: „ne..nisam ona od prije..pusti me da zivim svoj zivot....ja nisam kao ti zapela u vremenu kada samo postojali samo nas dvoje..“ pustio me iz zagrljaja,odmaknuo se...nije prozoborio ni rijeci...pogledao me je u oci..i ja u njegove..bio je to pogled ocajnika..mjesec mu je izdahnuo u ocima...pustio je suzu,okrenuo se i otisao...ja sam se vratila u drustvo i samo se prepustila pjesmi koja mi je otezavala,koja me je tjerala da placem...rekla sam si konacno „ne“ jer predugo sam patila za njim da bih mu dopustila da me opet povrijedi...moji osjecaji prema njemu isceznuli onog dana kada sam izasla iz njegova auta...znala sam onda da ga vise ne volim...boljelo me je ali sam se nosila s time...trazila utjehu u drugima...eh da...ali proslo je to vrijeme..Ana se promjenila...i zna reci DOSTA...nisam nicija igracka...samo su me jednom ostavili kao pogazenog psa na cesti i vise NIKAD... eto dragi moji ljudofi..toliko od mene...od moje inspiracije...vi ste na redu,nabacite koji komentar..bit ce mi drago...heh..i nisam u bedu..ne brinite..ti dani su daleko iza mene... divno li je ljduskim bicem biti,ha?btw - cestitka repki na utakmici..uzivala sam i malo se zivcirala i tako...znate li da su nam DRUGOVI izgubili od Kazahstana??
..i opet...
....taj osjecaj samoce kad nece nikog mene krene i hoce...da...ma tako vam je to u zivotu...miris zumbula(mog omiljenog cvijeca) prozima moju sobu u drustvu suncevih krasnih zraka...ja sjedim u sobi koja se nalazi na kugli zemaljskoj okruzena gomilom ljudi a opet sam najusamljenije bice...hrabrost je pokazati sve slabosti a ne sve jakosti...moja slabost je ta sto sam emocionalna osoba i ne bjezim od svojih osjecaja..cesto zbog toga bivam krivo shvacena...ali neka...onaj koji zeli naviknut ce se na to...najgore je kad se covjek zaljubi a ljubav mu je neuzvracena..da..stvarno je to nesto najgore...ali poznavati osobu koja je iskrena i ne poigrava se s tudjim osjecajima,na tome sam zahvalna svakome 'ko je dio mog zivota ili ce to tek postati...osjecaji ne moraju biti ljubavnog karaktera..mogu biti bilo kakvog karaktera..to je nebitno...dakle, ja sam sve u svemu dobro...mozda su me neke stvari „zdrmale“ natrag u realnost...neka..i to je u redu..uvijek je tu Djole koji izvuce najbolje iz mene...taj covjek je umjetnik sa svojim pjesmama..hvala mu na tome..heh..da...ostajte mi dobro i veselo...neka barem djelicak mog osmijeha i vjecne optimisticnosti prijedje na vas sve...dajte mi neku temu..da se „ispucam“..potrebno mi je to..ma tako vam je to u zivotu..heh..puset'na svima vama...posebno Slavonkama u Puli...
„Na svijetu umirati nije tesko
Stvoriti zivot daleko je teze“
...mysterious...I don't know what to think...but I know what I know... :) miss u Z..
Pitali su me što vidim u tebi...odgovorila sam im smješkom...pitala sam ih: baš želite znati?u redu, reći ću vam...pogledajte negdje u daljinu, u neku bezveznu točku..koliko vam daleko segne pogled tolika je ljepota života i način na koji je vi doživljavate.pitanje je samo koliko ste vi spremni i koliko daleko želite da vam pogled segne...moj pogled segnuo je dovoljno daleko, točno na pravo mjesto i začudo već se dulje vrijeme ne miče..to je moj odgovor na njihovo pitanje...oni će to možda teže shvatiti, taman na isti način na koji ja doživljavam njihovo pitanje...
10.03.2007. u 00:27 | 4 reci nest kad si tu | Printaj | # | ^ofako....
Ovog puta necu pisati odnosno necu nabaciti tudje rijeci na blog vec cu se malo pozabaviti vlastitim rijecima...iskreno ne znam koje bi se teme mogla dotaknuti ali pokusat cu vam predociti jednu stvar i kako ja gledam na nju...naime rijec je o nogometu..ja volim pogledati dobar nogomet...ali kada su nogometasi korektni i kada su navijaci korektni...strogo osudjujem roditelje odnosno oceve koji svom sinu/kcerki pokusavaju predociti nogomet na sasvim pogresan nacin..ustvari nije toliko rijec o nogometu koliko o (ne)navijanju...rijec je o nasem tzv. vjecnom derbiju izmedju Dinama i Hajduka...mozda je moje stajaliste prema tome takvo jer sam zensko ali nikako ne volim to fuckin divljanje...zar ljudi tome trebaju uciti djecu..djeci je dozivljaj otici na VELIKU utakmicu s tatom, cak ne mora biti njihov otac takav ali tu su tisuce drugih navijaca (vandala) koji bez imalo sportoskog duha idu na te utakmice i unistavaju sve pred sobom...u nekim se drzavama tocno zna koji su ti vandali..VANDALIZAM – bolest ili utjecaj tudje na vlastitu volju??? Vidite cak ni sama nisam sigurna bih li mogla odgovoriti na ovo pitanje...mozda ovo pitanje ima jos stotinu potpitanja,ali ja osobno mislim da moze biti u pitanju i jedno i drugo...ako znas da ces unistavati imovinu daj nemoj ici na utakmicu ili se lijepo odi nabaci na listu cekanja za Vrapce i tako ucini sebi i drugima uslugu...a ako vidis da netko drugi unistava i ti se povedes za njim,onda nemas – SAMOKONTROLU!! Ali zao mi je djece koja su tamo...ali stas??svakako cijenim dobar navijacki stimung pogotovo kada igra nasa repka...zaplacem uvijek kada ide nasa himna pa kad navijaci pocnu pjevati...a tek kad padne gol ili pobjedimo..mojim suzicama nema kraja...
Z...be happy don't worry...
ovoga.....
khm..potaknuta gluposcu jednog dragog decka koji misli da je moderno bariti curu na nacin da joj pridjes s mislju da je zelis poseviti,postam clanak koji sam nasla opet svrljajuci po netu...
Ovaj problem muči mnoge i ponekada stvarno nije lagano prići nepoznatoj curi. Prva stvar je da se trebate opustiti. Nemojte se bojati neuspjeha, nego se zabavite. Recimo da ste sad premostili taj prvi problem sigurno se pitate što sada...
rijec je o nekoliko nacina kako ZBARITI zensku (muski rijecnik - PICKU)
Najbolje je započeti humorom. Takvi uleti najbolje pale jer žene vole tipove sa smislom za humor, a smijeh djeluje i opuštajuće. To znači da brže spušta gard i da vam je znatno olakšan put ka cilju. Najbolji primjer da vam dočaram je koliko je smijeh dobar je da si zamislite koliko se samo bolje osjećate dok vas prijatelj nasmije kada ste loše volje. Dakle cijela poanta je da je nasmijete nekim duhovitim komentarom i zatim nastavite razgovor.
Vrlo čest pristup je jednostavno predstavljanje npr. «Ja sam Luka. Kako se ti zoveš?», ali taj i nije baš najbolji. Razlog je taj što ni po čemu nije poseban i u potpunosti je formalan. Zbog toga je, iako će neki reći da je nepristojno, bolje pričekati dok vas ona sama ne pita za vaše ime. Ako vas pita kako se zovete zanimate je (nikoga nije briga kako se zove netko tko ga uopće ne zanima) pa vam je to također i dobar pokazatelj kako napredujete.
Bitno je i zaokupiti njenu pažnju. To naravno možete na mnogo načina, a ja ću nabrojati samo nekoliko:
1. Dramatični pristup
Ovdje morate biti spremni napraviti neku scenu. Možete to napraviti na mali milijun načina, a ja ću vam dati jedan primjer. Recimo da vidite zgodnu prodavačicu negdje. Otvorite vrata i spotaknite se pri ulasku glumeći spektakularan pad. Žena naravno ne zna kako da reagira (dal da se smije ili zove hitnu), a vi se pridižete sa velikim smješkom na licu. Ona će se vrlo vjerojatno nasmijati. Vi nastavljate rečenicom «Znao sam da imate osmijeh koji bi ledenjake otopio.» i sa zadovoljnim izrazom na licu se okrenite i polagano krenete prema izlazu ili ako želite igrati na sigurno samo ostanite stajati i gledati je u oči. Sada je vrlo izvjesno da će vas upitati: «Mogu li vam pomoći? Zbog nečega ste valjda ušli.».
Na vama je red da odgovorite «Ne zapravo. Vidio sam vas izvana i pomislio da bi vam dobro došlo malo smijeha pa sam ovo sve izveo da vidim mogu li vas nasmijati. Baš kao što sam i mislio imate prekarasan osmijeh. Ispričavam se što sam nepristojan, ja sam Luka.»
2. Izravan i laskajući pristup
a) Jednostavno dođite do nje i ležerno, polagano izgovorite sljedeće: «Ispričavam se na smetnji. Samo sam ti htio reći... Da izgledaš jednostavno prekrasno... I da bi te htio upoznati.». Ove tri točkice označavaju kratku, ali efektnu pauzu (izostavite ih po želji). Ovaj pristup, ako je dobro izveden, zrači samopouzdanjem. Problem je što ovo ne možete primjeniti nevjerojatno lijepe žene (one to stalno čuju pa se opet ne ističete ničime).
b) Krenite s nečim duhovitijim - «Da li ti je itko rekao da si briljantan primjer savršene jedinke ženskog roda?». Odgovor će vjerojatno biti «Hvala... Ti si prvi» uz osmijeh. Sada dolazi pravi trik. Iskoristite taj smješak. Odgovorite «Drago mi je da si se nasmijala jer iako si prekrasna htio sam vidjeti barem djelić tvoje osobnosti prije nego se predstavim. Ja sam...». Nije moj favorit, ali pali zato što joj date kompliment vezan uz izgled, ali i date do znanja da vam je bitna i njezina osobnost.
3. Umjetnik
Ovaj je genijalan... Primjenjiv je na konobaricama, hostesama, ali i na bilo kojoj curi koja sjedi u kafiću ili restoranu. Sve što vam treba je blok, olovka i malo hrabrosti. Dakle sjedite u nekom bircu i vidite curu kojoj biste htjeli prići. Pokušajte joj uhvatiti pogled i onda se počnite praviti da radite njen portret. Pokušajte što bolje oglumiti da je crtate. Nakon kojih 5 minuta već će je stvarno zaintrigirati što pobogu radite i sad je vrijeme da joj prezentirate svoje «umjetničko djelo» - crtež na razini djeteta od 5 godina (najobičnij čovječuljak u par poteza :)). Za kraj se još potpišite na sliku i napišite naziv slike (npr. Ljepotica u kafiću ili nešto jednako glupo :)). Polagano i sigurno se dignite od svog stola, presavinite papir na pola i ponosno joj dajte papir dok joj govorite nešto tipa: «Ispričavam se na smetnji, ali vaša me ljepota me potaknula na stvaranje ovog umjetničkog djela. Sad možete ili se vratiti na svoje mjesto i gledati dok umre od smijeha, duboko se nakloniti i nadati se da će vas pozvati k sebi ili jednostavno pričekati i kad se nasmije kažete recimo: «Drago mi je što ste si se nasmijala jer mi se činilo da si super pa sam te htio na neki način upoznati. Ja sam...». Uglavnom odličan ulet po meni, a ako se cura ne nasmije vjerojatno ni ne želite ništa imati s njom.
4. Bez uleta iliti pick-up linea
Dakle često uleti ne nailaze na plodno tlo pa ih je možda nekada i bolje preskočiti. Ponašajte se kao da je već znate neko vrijeme. Ponošajte se u početku prijateljski (toliko da ne pomisli odmah da joj se upucavate). Uz to ako ste i dovoljno samouvjereni, odlučni, duhoviti i zabavni vrlo vjerojatno nećete naići na mnogo otpora.
5. Uleti
Ako želite koristiti neki ulet onda probajte neki od sljedećih:
Jel vjeruješ u ljubav na prvi pogled ili moram još jednom proći ispred tebe?
Oprosti. Izgubio sam svoj broj moba... Mogu posuditi tvoj?
(zapanjeno dok prolazite pored cure u klubu) Jesi ti to mene uhvatila za guzu?!? Ne? Kvragu...
Oprostite gospođice jel pušite nepoznatim ljudima? Ne? Onda dopustite da se prestavim. Ja sam... (ovaj je malo previše brutalan pa ga nije loše ubalažiti zamjenom pušenje – ljubljenje)
(Priđite joj s prednje strane i pogledajte kao markicu na majci i recite) Znao sam :). Made in Heaven.
Hej. Jel znaš koji dobar ulet?
Eto to bi bili neki od mogućih načina kako prići curi. Zapamtite da zapravo i nije toliko bitno što kažete. Bitno je da razbijete led i uvijek probajte izmamiti barem mali osmijeh na njeno lice. Neki od ovih složenijih su možda i odličan način da se cura osjeti posebnom, ali nemate baš često takvu priliku. I za kraj, nemojte biti papci jer je gore kada niti ne probate nego kada vas cura odbije.
sve vas voli Ana! ( Z miss u )
procitajte..i prihvatite realnost..
kopam ja tak malo po internetskom smecu i nadjoh nesto zanimljivo..misljenje muskarca o nama zenama..khm..
Moj me je kolega nedavno oduševio svojim viđenjem žena u našem gradu, prvenstveno stoga što ih je, sortirajući ih prema nekim obilježjima, savršeno poslagao u pripadajuće «ladice». Iako je u svom opisu poprilično grub, sirov i pomalo nekulturan, njegov tekst smatram sjajno opisanom i realnom a vista podjelom žena u našem gradu, a zbog čega ću, uz dano mi dopuštenje mog kolege, taj tekst prenijeti u cijelosti.
…Sve su to žene s kojima izlazimo, stavljamo kurac u njih, pijemo kave, smijemo se njihovim glupim šalama... Unaprijed se ispričavam svima koji u ovom tekstu prepoznaju svoje djevojke, sestre, mame, ljubavnice, najbolje prijateljice...
Da se odmah razumijemo, ja obožavam žene, nisam nabrijana muška svinja (pitajte moju curu) no, kad je netko smeće šteta je to ne reći javno.
Cure koje misle da su SUPER PIČKE – primjer 1. – izlazak do 5 ujutro, završavam u stanu neke studentice za koju znam da ima super spičkanu cimericu (žena vani super izgleda, stvarno!), ova nema ključ, zvoni, vrata otvara užasno dlakavo čudovište (mislim stvarno dlakavo, čak joj dlake vire i iz obiteljskih bijelih gaća). Iskreno, došlo mi je da se pobljujem po njoj! Uglavnom, ono što vidiš vani zaboravi, čim se skine sise i stomak se objese, bez šminke izgleda kao leš star tri tjedna. Znak prepoznavanja u gradu – cipele koje su nosile i prošlu zimu, ona ružna debela peta, široko dupe od sjedenja po kafićima čekajući budalu »koja će ju razumjeti, a ne samo htjeti odvući u krevet«. Mislim...
Nešto slično su SPONZORUŠE – cure iz okolnih sela koje također sjede po kafićima, uglavnom onim gdje se skupljaju nogometaši, suci i odvjetnici, liječnici ili oni smiješni likovi koji briju na poštovanje i čast, kao neka mafijska brija. Faks se naravno upisuje samo da dobiju priliku maknuti se iz provincije i retardiranih roditelja. Uglavnom, neki dan sam pričao s jednom takvom. Maca (21 godina, podaci poznati autoru) ima super priliku brijati s nekim nabrijanim tipom, kvazi mafijašem, ali dvoumi se zbog toga jer on i njegova ekipa uvijek dijele žene s kojima izlaze pa me zamolila za savjet. Što da radi, dal da se izjebe sa svima il da mu kaže da ona »nije takva«? Ako kaže da neće odjebat će ju iz tako uglednog društva, a s druge strane što ako joj mama sazna?! Pusa Ivana!!!
BIČARAMA (izv. Bitch eng. kuja, kučka, žena lakog morala, prostitutka) sam običavao nazivati sve one žene na koje mi se jako dizao kurac, a nikad ih nisam izjebao, zbog ovoga ili onoga. Znam, nelogično je zvati ih bičarama, ali eto!
KUJE su, pak, gotovo sve one žene koje su od 95. do 99. završavale u mom stanu, sve one nesretnice kojima smo Jura i ja bacali cipele na hodnik nakon kopulacije. Mislim, ako ti je dosadno u stanu sjedneš u auto i voziš se, prolaziš Pejačevićevom, dvije mace šetaju, složiš tri normalne rečenice i eto ih za 15 minuta u stanu na Sjenjaku. Fuj!!!
LUJKE – Većina žena koje spadaju u ovu kategoriju studentice su koje traže i vjeruju u ljubav života, savršenog muškarca, žene koje stalno očekuju da im govoriš koliko ih voliš. S jednom takvom proveo sam godinu i pol. Godinu i pol je ona mene ispitivala »kako znaš da smo jedno za drugo, reci mi kako znaš«. Iskreno, nisam to znao, ali sam joj to govorio jer sam imao 18, a ona, čini mi se 25, i izgledala je stvarno fantastično i sve što sam želio odnosilo se na stavljanje i vađenje kurca iz nje. Inače, pripazite, žene lujke mjesec i pol dana taje da su zaručene za nabildanog idiota koji ju tuče. Na kraju je i mene malo dokačio, al jebiga nije bed. Pusa Donata!
PRLJAVICE u pravilu nisu loše cure, čak mogu postati i dobre legice, samo zato što su prljavice pa ju čovjek jednostavno ne želi u svom krevetu. Al stvarno nisu loše cure! Kad kažem prljavice prvenstveno mislim na cure koje se ne znaju obući, ne šminkaju se, hodaju u prašnjavim cipelama, pokidanim džemperima, nekada su slušale grunge, a danas su ozbiljnije pa je u priči Cave, recimo. Prljavice su uglavnom pretjerano nabrijane na knjige i filmove i to je sve o čemu se s njima može razgovarati, ali, nekad baš to i trebam!
PASULJARE su totalna suprotnost od prljavica, al su isto prljave. Priča otprilike kad moj lega kamiondžija ode istrest šutu na Sarvaški deponij gdje cigani vrpaju po smeću i digne mu se kurac na četrnaestogodišnju ciganku s nebesko plavim očima. Čak je i mene jednom stavio u kamion i odvezao me da ju vidim, strašno, al da se to opere tko zna!?
STARKE - od najranijeg djetinjstva brijao sam na starije žene, starije, starije žene. Najstarija je bila 18 godina starija, ja sam tada imao 18, ona 36. Zaista ne znam što me je privlačilo tim ženama, iskustvo, možda, nemam pojma, ali kad sam vidio nešto dobro oko tri-nula bio sam gotov, jednostavno je morala biti moja, i bila je, uglavnom. Danas mi je žao što su zbog toga neki brakovi odlazili u kurac no, s druge strane neki su postali bolji, neke su žene našle poslije mene još mlađe frajere i sretnije su nego ikada. Baš mi je drago! U cijeloj priči uglavnom je tu bilo i po jedno dijete, ali to mi nikada nije smetalo, klinci znaju biti super! Uglavnom puno toga sam naučio od starijih teta.
Ima tu još toliko kategorija žena (monstrumi, životinje, smećarke, fufice...) ali zapravo sve je to toliko nebitno. Jebite sve što stignete! One dobre, divne žene nagradite seksom, one loše kaznite na isti način. Ja sam se zaljubio, svoju djevojku sam izvadio iz ladice na kojoj je pisalo »jedina«.
pa mi recite svoje misljenje...uf...
ovoga.....
jao..jao...jao...sto bih vise i rekla...sto da vam napisem...srce moje ukradeno?nije...netko me moze staviti na posebno mjesto u svom srcu,nekoga mogu ja staviti na posebno mjesto u srce...samo...ne dam svoje srce nikome..jer onda vise necu biti sposobna voljeti druge...vise necu dopustiti da mi srce izgaze,sutaju na sve strane i onda samo ostave u materinu...a,ne...ako me netko ima namjeru povrjediti nek mi se ne priblizava...jer mu kazem sada vec da od tog kolaca nece jesti...ovako...milijun puta mi je proslo kroz glavu pitanje: Sto ti tocno radis? Kamo tvoje lude misli vode...jesi li sigurna u svaki svoj postupak? Rekli su mi da sam jako naivna..prebrzo steknem povjerenje u ljude....ali jednu stvar treba shvatiti – ja ljude volim...volim kad se smiju..kad se sale kako na svoj tako i na tudji racun (jel tako Z.?)...ne zelim da mislite da otkako imam jednog malog na tapeti da ce svaki moj post biti ljubavnog karaktera..o ma ne...jadat cu se ja jos svijetu....ali sad sam trenutno u fazi kada svoje vrijeme posvecujem drugim stvarima odnosno jednom bicu koje je vrijedno toga...i koji zna da je gotov kad se budemo vidjeli...ne zna on sto smo mi Madjarice sposobne..khm...KIKI potvrdi ovu izjavu.. :) eto toliko..nemam inspiracije vise..vel'ki pozdrav od mene...
Z.... nedostajes mi macak...
post koji je upucen Zvonimiru...
Ljudi uskoro ce Valentinovo...vec trecu godinu ja taj dan provodim sama..smrc..moram priznati da se ponekad stvarno osjecam kao najusamljenije bice...koliko je strasna situacija u mom mozgu i srcu neam pojma...nikad nisam ni zavirila u sebe i ispitivala to...ali nije to bitno...bitno je da je fuckin' Valentinovo...svima onima koji su zaljubljeni zelim da nista ne kupuju svojim partnerima za taj dan...ucinite nesto lijepo,romanticno i ludo...nemojte biti pripadnici onih koji su Valentinovo ukomercijalizirali...Valentinovo je dan kad trebate pogledati partneru u oci i zamisliti se nad time sto vidite pred sobom...kupovati poklone,srceke i tako to mozete svaki dan,isto kao i iskazati ljubav....ali iskazati ljubav na jedan poseban nacin (pa makar on vec bio isfuran), to je najljepse napraviti 14.2....svi mi krijemo u sebi neki smisao za romantiku,ali ne iskazujemo ga svi....posto privodim ovaj post kraju moram napomenuti da se ja za ovo Valentinovo necu ni najmanje osjecati usamljeno,meni je Valentinovo bilo u petak...jedna mi je osoba u mislima stalno...ponekad postanem sama sebi dosadna kad pomislim na tu osobu i kako bih joj mogla poslati neki sms ludi..covjek bi mogo pomislit da sam opsjednuta...nisam,ali mi se ponekad neki trenuci uvuku na posebno mjesto u mozdanim vijugama i srce...ponekad mi se neki decko uvuce na posebno mjesto u mozdane vijuge i srce a da toga nije ni svjestan..kao ni ja...ponekad su ti osjecaji samo prijateljski a ponekad prerastu u nesto dublje od toga...ponekad sam i ja sretna,a ponekad....hm...macak ne znam na koji nacin da ti opisem koliko si mi drag...HOCES ME ZENITI??? Nista mi ne fali...znam kuhati, plesati,ma sva sam dobra...ali ako stvarno hoces, ne zaboravi na gitaru...(salim se ja malo)...dodji mi da se opustamo zajedno...heh..da...eto tako....ovo je vise-manje upucen post Zvonimiru s preslatkim obrascicima i osmijehom i okicama i svim ostalim...buci-buci...ok dosta idem gledat malo telku.... „BUDI MOJA VODA,JA SAM SADA VATRA,IZGORIJET CU..“
pa ofako...
...ovaj ludi internet pravi cuda...upoznah drage ljude preko neta...u zadnje vrijeme na tapeti je jedan mali... on mi je vrhunac svakog dana u posljednjih tjedan,mozda dva...macak pa eto ne bi bilo fer da ne budes spomenut...zelim da svi znaju kako ima jos dobrih osoba na ovom svijetu..tako pametna osoba,inteligentna i spremna za akcije(ne znam koji epitet da nabacim jos),ma uf...svaka ti dala... i tako...blizi se zabava... 10.2.2007. u jednom malom selom u Baranji...pa 11.2.2007. jedan nastup. 17.2.2007. odrzava se zabava u hotelu Patria u Belom Manastiru...dolazi Olah Ibolya (HUN) koja je neka zvjezda u Mađarskoj i tako ce ona pjevati i onda ce nas ostatak veceri zabavljati grupa iz Mohacsa...a onda 18.2.2007. idemo na buše u Mohacs,imamo nastup naravno...tako da....prezauzeta sam... jos kad bi smjela piti alkohol...ali neka..izdrzat cu ja tu dijetu..pa kad koka dodje..hehe...polako odmicu dani...maturalni rad je koma..nist mi nejde od ruke..ako ima netko nesto jos o lizingu (leasingu) nek me kontaktira na mail: lakatosic@yahoo.com skinula sam valjda sve moguce s neta ali je sve na istu foru..i sad mi malo jede jetru..profa mi dala podeblju literaturu...ma joj..banana..big banana...i tako...eto..nabacih nesto sitno rijeci....pozdravcina... Macak,neam pojma sta bih ti rekla...znam ja da znas da su neke rijeci tebi upucene.. puset'na i poseban pozdrav mojim curkama iz Pule...
